Kao mala deca smo svi bili autentični, svoji i slobodni. Odrastajući sve smo se više prilagođavali svetu oko nas i sve više gubili svoje jedinstveno JA sa kojim smo se osećali bezbrižno, ono JA koje smo kao deca voleli bezuslovno. To je bila naša prava priroda.

Potreba za prihvatanjem dovodi do odbacivanja naše jedinstvenosti.
Potreba za uklapanjem u spoljnjem svetu, potreba da budemo prihvaćeni od strane drugih i potreba za pripadanjem tokom odrastanja dovode do odbacivanja vlastite osobnosti i jedinstvenosti, verodostojnosti, odbacivanja svega što naši „obožavatelji” ili naše okruženje mogu da osude i odbacivanja svega svega što se ne uklapa u standarde okoline.
.
A, sve proizilazi iz načina kako percipiramo sebe i svet oko sebe. Sve proizilazi iz činjenice da sve što znamo smo naučili, od najmanjih do najvećih stvari. Ako ne znamo kako funkcioniše um, ako ne znamo da prepoznamo obrazce po kojima smo odrasli, ako nemamo odgovarajuće znanje da razdvojimo ono što mi nismo od naše autentičnosti, tada sve prihvatamo pod izgovorom „to tako treba”.
Kada radimo stvari jer „to tako treba”, zaboravljamo ko smo.
Tada se svim silama trudimo da pohvatamo „ko bi mi trebalo da budemo”, kako bi trebalo da se ponašamo i oblačimo, bavimo se onim što je aktuelno i trudimo se da budemo „u toku”, a to od nas zahteva odbacivanje izvornog sebe i prihvatanje i prilagođavanje nametnutim šablonima i obrazcima.
Da li se zaista dobro osećamo u toj ulozi gde nas drugi prihvataju jer smo im se prilagodili?
I, pritom smo na tom putu zagubili svoje stvarno, autentično JA?
Ne, sigurno se ne osećamo dobro.
Mozda je vreme je da se istinski zapitamo da li se u toj ulozi stvarno osećamo ispunjeno kao što to drugima možda izgleda? Osveštavanje i otpuštanje onog što nismo je dubok proces. Kada zakoračimo u njega, on zahteva svakodnevni rad na upoznavanju sebe, rad na otklanjanju svega što mi nismo i to je doživotni proces.
Vreme je da prestanemo da se upoređujemo sa drugima.
Niko od nas ne hoda filtriran ili fotošopiran ulicom. Nije nam potrebna oko sebe gomila ljudi koji obožavaju osobu pokrivenu filterima... jer tada oni ne vole nas, već savršenu verziju nas.
Zato prestanimo glumiti nekog drugog.
Oslobodimo sebe i dozvolimo sebi svoju autentičnost bez maski i tuđih uloga. Što više umnih barijera osvestimo i otpustimo, što više istih odbacimo, to ćemo biti bliži onom što smo duboko u sebi zakopali.
Možda se sada dok ovo čitate pitate kako to uraditi i kojim putem krenuti? Tim putem se i sama krećem, a ono što mi najviše daje snagu jesu rezultati mojih klijenata.
Ne postoji veća motivacija od zadovoljnih ljudi koji polako upoznaju sebe i postaju sve bliži svojoj autentičnosti.
Dream Builder Program je nastao kao rezultat 50 godina istraživanja, učenja i primene od strane njegovog autora, Marry Morrissey. Promenio je živote stotinama hiljada ljudi širom sveta, kao i moj.
Pomogao mi je da sagledam ko sam, šta želim biti, postati, imati i raditi, i kako to da napravim. Zahvalna sam od srca što ga, kao licencirani Dream Builder Success Coach, mogu ponuditi i vama kao rešenje i put ka vašoj slobodi.
I, za kraj par saveta:
Igraj, pleši, zabavi se, hodaj, voli sebe i svet koji te okružuje. Odbaci brige jer one nisu prirodni deo tebe.
Sve što ti je potrebno već imaš.
Dovoljna si, uvek si bila i uvek ćeš biti.
Za život koji ćete stvarno da volite!
S ljubavlju,
Ankica
Comments